Moj omiljeni lik iz vlastitih romana.

Kad god me netko pita koji je moj najdraži lik iz romana koje sam napisao, uvijek se nađem u maloj dilemi jer svaki od njih nosi dio mene. Ali ako moram odabrati jednog, to je definitivno detektiv koji se zove Viktor Kovač iz serije o zagrebačkim zagonetkama. On je nastao iz želje da stvorim lik koji nije savršen, već pun proturječja i unutarnjih borbi.

Zašto baš Viktor?

Viktor nije tipični junak koji uvijek pogađa. On griješi, sumnja u sebe i često se osjeća usamljeno u svijetu punom laži. To ga čini stvarnijim. Kada sam ga stvarao, inspirirao sam se ljudima koje sam sretao u svakodnevnom životu – onim tihim promatračima koji vide više nego što pokazuju.

Proces stvaranja lika

Prvo sam zapisao njegove mane: strah od bliskosti, sklonost ka alkoholu i potrebu da uvijek bude korak ispred. Tek onda sam dodao snage poput oštroumnosti i lojalnosti prijateljima. Takav pristup pomogao mi je da izbjegnem klišeje.

Čitatelji često kažu da Viktor djeluje kao netko koga poznaju. To je najveća pohvala. U romanu “Sjena na Kaptolu” on se suočava s prošlošću koja ga progoni, a to je nešto što mnogi razumiju.

Osobna povezanost

Viktor mi je pomogao da izrazim vlastite sumnje. Kroz njega sam istražio teme poput povjerenja i izdaje. Nije lako pisati o liku koji toliko podsjeća na tebe, ali upravo to daje dubinu priči.

Život je zagonetka koju ne možemo riješiti sami – Viktor Kovač

Često se vraćam na njegove dijaloge kad pišem nove knjige. On je postao kompas za cijelu seriju.

Budućnost lika

• Novi izazovi u sljedećem romanu
• Dublje istraživanje njegove obitelji
• Suradnja s novim likovima

Na kraju, Viktor ostaje moj omiljeni jer me podsjeća da savršenstvo nije cilj. Cilj je iskrenost u priči.